OS Nikole Hribara - Velika Gorica

Povodom Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja, skupina Mladih knjižničara posjetila je Muzej Turopolje. Prisustvovali smo otvorenju izložbe „Vile i vilenjaci“. Vile i popratnu scenografiju na izložbi izradila su djeca na kreativnim radionicama organiziranim tijekom proteklog mjeseca u Muzeju Turopolje.

Tema muzejsko edukativne akcije bila je VODA, a gdje ima vode ima i VILA. Gorske se vile obično nalaze pored gorskih izvora. Mlađe su srodnice vodenih i oblačnih vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se “vilinska vodica”, nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvećena vilinskim duhom koji je oblijeće. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Nema mjesta gdje vila ne bi mogla živjeti i načiniti si vilinske dvore. Vrijedi spomenuti da za svoje dvore često odabire i špilje. Ući unutra možeš samo ako su te vile pozvale. Inače nikada više nećeš izaći. A unutra je prekrasan drugi svijet koga samo odabrani vide.

Oduševili smo se čarobnim svijetom vila te saznali mnoge njihove tajne. Čestitamo svim sudionicima na prekrasnoj izložbi.

Na maturalac nakon „Maturalca“ B. Primorac

-pročitajte naša mišljenje o djelu-

Danas, 20. ožujka 2012. prvog proljetnog dana (iako ne i kalendarskog) uživali smo u knjižnici naše škole u razgovoru s autoricom romana Maturalac, kojeg upravo imamo ovaj mjesec za lektiru, gospođom Brankom Primorac.

Budući da se i mi spremamo krajem školske godine na maturalac i jedva čekamo taj tren pitanja o autentičnosti događanja su pljuštala……

Evo što smo saznali:

-da je knjiga inspirirana maturalcem vlastitog sina

-da je književno stvaralaštvo počela pisanjem pjesama (za sebe)

-da radi u Večernjem listu

-da priprema novu knjigu (o ljudima i o netipičnom ponašanju djece)

-da je počela pisati za djecu, a kasnije za odrasle.

Nadamo se da ćemo i mi na našem maturalcu uživati kao likovi iz knjige, ali još i više!

Antonio Kapec, Jakov Vujević, Mario Galović i Adrijan Roko Kujundžić

Svjetski dan pripovijedanja obilježen je u ponedjeljak, 19. ožujka 2012. u školskoj knjižnici. Pripovjedaonicu bajki za 3. razrede izvela je profesionalna pripovjedačica bajki gđa. Jasna Held iz Dubrovnika. Evo kako se svidjelo učenicima:

„Jedna gospođa je došla iz Dubrovnika da nam priča bajke. Meni su se svidjele sve tri. Postao bih pripovjedač, isto kao i ta gospođa da djeci pričam priče!“

Ante Banić, 3.D

„Slušali smo tri priče koje su bile smiješne, zabavne, zanimljive, a neke i poučne. Jako mi se dopalo, a nadam se i mojim prijateljima. Htjela bih zahvaliti pripovjedačici i još jednom to ponoviti sa svojim razredom.“

Antonela Rea Barišić, 3.D

„Prva je priča bila o tome zašto je more slano, druga o zlatnoj patki, a trećoj ne znam ime, ali je bila jako smiješna i baš mi se zato najviše svidjela. Kad smo se vratili u učionicu, komentirali smo kako se kome svidjela predstava.“

Anamarija Krajačić, 3.D

„Prva bajka je govorila o dva brata, vragovima i mlinu. Druga bajka je govorila o tri brata, zlatnoj patki, fratru, pekaru, sestrama, princezi i staroj bakici, dok je treća govorila o sedam staraca. Sve su mi bajke bile zanimljive, poučne i smiješne.“

Petra Mesić, 3.D

„Došli smo slušati pričaonicu. Ispričala nam je tri bajke. Prva je bila zašto je more slano, druga o princezi koju nitko nije mogao nasmijati, a treća o starim starcima. Najbolja mi je bila o princezi.“

Anamarija Šarić, 3.D

„Išli smo u knjižnicu gdje nas je čekala jedna gospođa. Ispričala nam je priču o mlincu koji je stalno mljeo, o princezi koja se nikada ne smije i o jednom putniku i starcima. Meni se najviše svidjela prva priča jer govori o moru, a ja jako volim more.“

Valentina Vugrinović, 3.D

U utorak, 6. ožujka 2012. u školskoj knjižnici održana je predstava Sijač sreće. Predstavu je izveo gospodin Dubravka Sidor. Dojmovi učenika 4. razreda:

„Predstava Sijač sreće bila je zanimljiva i šaljiva i jako mi se svidjela. Glumac Dubravko Sidor odlično je glumio, a najbolje je odglumio malu bebu. Kroz mene su prošli trnci kada je na početku predstave rekao da je on zatvorenik. Čudila sam se kako zatvorenik može tako dobro glumiti.“

Paula Kapec, 4.A

„Dubravko Sidor je odličan glumac i bio je jako pouzdan u svoj rad kada nam je glumio. Slatko je bilo kada smo pljeskali za učiteljice, za sve Marijane i ovu predstavu. Voljela bih je opet pogledati.“

Ana Župetić, 4.A

„U predstavi Sijač sreće svidjelo mi se što je čovjek želio podijeliti sreću sa svima na svijetu pa ju je tako podijelio i s nama. Tužno mi je bilo kada su mama i tata bili ljuti na dječaka i ništa mu nisu dali. Najsmješnije je kada je glumac predstavljao susjedu.“

Antonio Cvetnić, 4.A

„Predstava Sijač sreće bila je smiješna, dobra i poučna. Najzabavnije mi je bilo kada je baku liječio akupunkturom. Čestitam i glumcima iz publike. I da moram ocjenjivati, dao bih pet.“

Marko Kukor, 4.A

„Predstava je bila zanimljiva i jako mi se svidjela. Najbolji dio je bio kada je dječakova mama pričala sa susjedom jer je susjeda jako čudno govorila. Još mi se svidjelo kada je Dubravko glumio dječaka koji pjeva djevojčici Marijani.“

Lucija Pukšić, 4.A

„Najsmješnije mi je bilo kada je dječak iz publike glumio glumčevog tatu i odgovarao na sve s ne. Jedna djevojčica glumila je njegovu mamu koja nije zadovoljna svojim poslom, a tada je Dubravko rekao: „Ti ćeš ipak uvijek biti moja mama!“ Dubravko Sidor je super oponašao glasove različitih ljudi.“

Dora Božinović, 4.A

Prema odluci Vijeća učenika i ove godine nastavili smo s prikupljanjem 1 kune od svakog učenika za školovanje našeg kumčeta Denisa Kwejia u Tanzaniji. U ovoj akciji pridružio nam se i 6.D razred koji je predložio da se prikupi i po 1 kuna za dječaka Tomislava Kaića. Tomislav je star 7 godina i umjesto u školu prošle jeseni morao je ponovno u bolnicu na operaciju jer ima tumor kostiju. Potreban mu je novac za liječenje, stoga su učenici prikupljali po 2 kune početkom ovog polugodišta. Za Denisa je uplaćeno 1.000,00 kuna. a za Tomislava 2.068,50 kuna. Zahvaljujemo u ime Denisa kojem smo ovim putem omogućili da nastavi školovanje, te u ime Tomislava kojem smo, nadamo se, barem malo pomogli u ovim teškim trenucima. Na kraju još jednom veliko hvala svim učenicima naše škole koji su još jednom pokazali da imaju zaista veliko srce. ©