Učenici četvrtih razreda naše škole boravili su u Školi u prirodi u Baškom Polju od 2. do 7.lipnja 2012. godine. Bili su to nezaboravni dani druženja kojih će se svaki učenik rado sjećati.

Trebalo bi školu u prirodi organizirati češće, kako bi se djeca bolje upoznala međusobno te s učiteljima. U takvoj školi djeca uče lakše, učinkovitije i bolje nego u učionicama. Dobro je iskoristiti svaki trenutak jer ono što vide i nauče u neposrednom okruženju učenici će dugo pamtiti. Naučeno u školskim klupama u sjećanju će ostati zasigurno mnogo kraće.

No, Škola u prirodi nije samo odlazak na more, Škola u prirodi je naš odlazak iz učionice s namjerom učenja u prirodi i korištenja prirodnog okruženja, a ne školske krede i ploče. Ptičji pjev, morski val, sunce, planine… Sjedenje u krugu gdje svi mogu vidjeti i osjetiti sve bez okretanja ili kretanja. Toliko je prednosti izlaska iz učionice, a to smo mi na ovom putovanju itekako doživjeli. Dječja je glavna briga i najvažnija aktivnost igra. Mi smo protiv prirode kada ih predugo držimo zatvorene u zagušljivim, a ponekad i dosadnim, slabo opremljenim učionicama. I matematika može biti zanimljiva kad na knjigu kapne kapljica morske vode …Tako učenje teške matematike dobiva novu dimenziju.

Ovaj dio priče o školi u prirodi napisan je među četiri zida, ali inspiriran zvucima, mirisima i slikama koje su se nekako tvrdoglavo zaglavile među šturim znanjem iz knjiga i učionica kojeg u glavi puno teže čuvamo. Na savjesti svakog učitelja je hoće li školu u prirodi pretvoriti u ljetovanje na moru ili u važnu i vrijednu životnu školu u kojoj će većina učenika i učitelja naučiti mnogo pod vedrim ili kakvim god nebom.