|
|
Dana 3. studenog 2014. godine našu školu je posjetila spisateljica i knjižničarka Melita Rundek. Ona je napisala nekoliko knjiga za djecu i mlade, a najpoznatije su: Psima ulaz zabranjen i Haj, ja sam online. Nedavno je izdala i novu knjigu pod nazivom Izgubljena u ormaru. Druženje sa spisateljicom smo iskoristili kako bismo joj postavili nekoliko pitanja prije odlaska.
Kada ste zavoljeli književnost i počeli pisati?
Melita Rundek: „Književnost sam zavoljela vrlo rano, u predškolskoj dobi, jer mi je tata redovito kupovao slikovnice i čitao prije spavanja ili mi smišljao priče za laku noć. Također me vrlo rano upisao u knjižnicu pa sam i sama nastavila istraživati carstvo dječje, a kasnije književnost za odrasle. Počela sam pisati rano, u 2.razredu osnovne škole. Tada sam napisala pjesmicu Ti i ja o svojoj prijateljici Renati s kojom sam sjedila u klupi. Pokazala sam pjesmicu učiteljici kojoj se jako svidjela. Ta pjesma je objavljena u školskom listu, doživjela veliki uspjeh i tako je krenula moja spisateljska karijera.“
Što danas čitate i koje pisce cijenite?
Melita Rundek: „Kao učenica sam u stvari voljela lektiru iako to nije popularno priznati. Voljela sam osobito dvije cure, Alisu i Pipi i romane Mate Lovraka te Ivanu Brlić Mažuranić. Danas čitam, kao svaki već probirljivi čitatelj, zahtjevniju, i osobito volim, originalnu literaturu koja eksperimentira sa stilom i formom. Istaknula bih Pamuka koja me oduševljava, Bulgakova, Marinkovića, ali je to dugi niz osobitih, kvalitetnih autora koji bi potrajao i bio duga lista.“
Osim pisanja, imate li još koji hobi?
Melita Rundek: „Osim pisanja slikam, modeliram u glini, bavim se primijenjenom umjetnošću, izrađujem nakit. Do sada sam imala 4 samostalne i jednu skupnu izložbu.“
Što vas je potaknulo da napišete knjigu haj, ja sam online?
Melita Rundek: „Knjiga Haj, ja sam online se naprosto morala pojaviti i drago mi je da sam ju napisala ja. U vremenu prije te knjige nije postojalo naslova koji bi se bavili važnošću drugačijeg odrastanja djece danas - odrastanja uz internet.“
Od svih napisanih knjiga, koji vam je lik najdraži?
Melita Rundek: „Kao pisac, sve svoje likove volim jer jedino tako, nastojeći ih razumjeti, može se napisati dobra priča.“
Kakav biste savjet uputili današnjim mladima?
Melita Rundek: „Mladima bih poželjela da se dosta smiju, da budu uporni i da traže svoje najdraže knjige, svoje najdraže hobije, interese. I svakako treba napomenuti, sve što radite, radite najbolje što možete, a najveće dostignuće koje možete postići je da budete dobri, kvalitetni ljudi.“
Sara Vešligaj |
|
|
U ponedjeljak 5. studenog 2014. godine „Sijač sreće“ zasipao nas je lavinom smijeha i veselja. Bio je to naš dragi, i sada već stalni gost, Dubravko Sidor.
Predstava „Sijač sreće“ vesela je priča o odrastanju ispričana zabavnom glumačkom igrom prema tekstu književnika Božidara Prosenjaka. Knjiga “Sijač sreće” lektirno je štivo za treće razrede osnovnih škola, ulomke knjiga nalazimo i u školskim čitankama.
Svi učenici četvrtih razreda uživali su u ovoj zabavnoj predstavi. Donosimo dojmove:
„Predstava mi se svidjela. Bila je jako zanimljiva, vesela, smiješna i poučna. Ja sam glumila mamu i samo sam vikala: „NE!“. Što god me sin pitao: ne, ne, ne… Tata je bio Petar Leder. Glumac je na početku rekao da je zatvorenik, ali se šalio. Shvatila sam to i ranije, jer da je iz zatvora s njim bi bili i zaštitari.“
Klara Bilać, 4.a
„Bilo mi je jako zabavno. Glumac nas je prevario da je zatvorenik, ali na kraju nam je sam priznao da je to odglumio. Bilo je puno zabave i smijeha. Neki su čak i glumili: Klara Bilać mamu, a Petar Leder tatu. Glumac nam je rekao svoje ime i tako smo ga zvali. Čak je i pjevao. Ne znam za druge, ali meni se svidjelo.“
Karla Cvitanović, 4.a
„Na savršenoj predstavi „Sijač sreće“, lijepo sam se provela. Glumac Dubravko Sidor me je prevario, nasmijao i rasplakao. Najdraži dio mi je bio kada je moja prijateljica vikala na njega. To je bio samo dio predstave. Previše mi se svidjelo!“
Mirna Debeljak, 4.a
„Predstava „Sijač sreće“ mi je bila zanimljiva. Početak je bio najsmješniji. Volim takve predstave. Glumac koji je glumio rekao nam je na početku da je došao iz zatvora, a na kraju nam je priznao da je zapravo slobodan. Nije mi se svidjelo što nas je glumac prevario.“
Marija Jurišić 4.a |
|
U srijedu 15. listopada 2014. godine posjetili smo Pučko otvoreno učilište u kojem se povodom Svjetskog dana slijepih ili Dana bijelog štapa održala književna tribina na kojoj nam se predstavila Mirjana Mrkela – slijepa književnica iz Zadra. Mirjana Mrkela rođena je 1955. godine, studirala je kroatistiku, radila kao učiteljica, od rane mladosti pisala poeziju. Nakon što je oslijepila i bila umirovljena, intenzivno se počela baviti pisanjem, i to prvenstveno za djecu i mlade. Njezini tekstovi objavljivani su u svim relevantnim dječjim časopisima, a desetak ih je i u čitankama. Poznata je po romanu „Dragi Olivere“, posvećenom Charlesu Dickensu i brizi za djecu bez roditelja koji je 2013. godine dobio nagradu Grigor Vitez . Napisala je i zbirku poezije “Ljubavne pjesme”, roman “Meja mlađa sestra”te pjesmu “Puževi na kiselo” koja je predstavljala Hrvatsku na Pjesničkom turniru Europski vitez poezije u 2013. godini. Njezine tekstove čitala nam je spikerica Hrvatskog radija Ana Marija Štorga, a u glazbenom dijelu nastupio je slijepi student informatologije Franjo Lučić. Tekstovi Mirjane Mrkele svidjeli su nam se, a njezina snaga, upornost, talent i optimizam, usprkos svim teškoćama, uvelike su nas nadahnuli.
Karla Parać i Sara Vešligaj, 7. d |
|
|
U srijedu, 15. listopada 2014. g. učenici trećih razreda posjetili su Gradsko kazalište Trešnja i pogledali kazališnu predstavu Čudnovate zgode šegrta Hlapića.
Dan je bio kišovit i tmuran, ali sve nas je oraspoložio sretan završetak ovog zanimljivog djela naše književnice, hrvatskog Andersena, Ivane Brlić Mažuranić. Strepili smo za sudbinu malog šegrta velikog srca koji je svima želio pomoći. Smijali smo se njegovom Bundašu, vjernom pratiocu kroz svih sedam dana putovanja. A još se i danas u učionicama čuje kreštavi glas Gitine papige: „Laku noć!“ Posebno nam se sviđao sretan završetak, trenutak kada su strogi majstor Mrkonja i dobra majstorica, uz Hlapićevu pomoć, pronašli svoju izgubljenu Maricu. I opet se pokazalo da dobro uvijek pobjeđuje zlo, da dobrota u ljudskim srcima stvara dobrotu u našem okruženju i vraća osmijeh na lica ljudi.
Vratili smo se u školu obogaćeni još jednom kazališnom predstavom koja će nam pomoći i u obradi književnog djela na satu lektire.
Učenici, učiteljice i učitelj 3. razreda |
|
U petak 10. listopada 2014. glumac Dubravko Sidor nagradio je i razveselio učenike drugih razreda prve smjene sa svojom novom predstavom „Miš“. To je bila mala premijera u kojoj su učenici sudjelovali i kao glumci. Predstava je osmišljena prema istoimenoj lektiri za drugi razred spisatelja Božidara Prosenjaka.
Slijede dojmovi učenika:
„Predstava mi je bila super. Najviše mi se svidjelo kada ja miš bio kod župnika.“
Marta Ivanuš, 2.a
„Predstava mi se svidjela. Najljepše mi je bilo kad ga je mama vukla za rep.“
Marija Lukanović, 2.a
„Najljepše mi je bilo kad je pjevao i kad je govorio ken-ću-vau-vau.“
Ian Stepanić, 2.a
„Predstava mi se jako svidjela i bila mi je smiješna. Bilo mi je najbolje kad sam glumila crnu mačku. Voljela bih da ima takvih predstava više.“
Petra Fabijanković, 2.a
„Bilo mi je lijepo. Svidjelo mi se kad su miša natjeravali dečki (Kukuruza, Irokez, Mjesec..). Glumac je bio jako smiješan.“
Luka Barbarić, 2.a |
|
|
|
|
<< Početak < « 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 » > Kraj >>
|
|
Stranica 35 od 46 |
.jpg)
Vaši vršnjaci preporučuju
Ljekovita moć knjige – 10. Noć knjige
Videosadržaji:
Charlie i tvornica čokolade – Marko Šavorić, 6. d
Čitajte! – Ivan Dijanić, 8. f
Projekt školske knjižnice „Slušamo i ilustriramo Pinokija“ započet je na inicijativu knjižničarke Monike Meštrović s ciljem poticanja čitanja „debelih“ lektira i razvoja čitalačkih...