OS Nikole Hribara - Velika Gorica

Rad je nagrađen na Literarnom natječaju – Europa u školi – u Zagrebu.

Dvojica prijatelja jednom su šetali i razgovarali. Nakon nekog vremena počeli su se prepirati i svađati. I jedan udari drugoga. Udareni se osjeti povrijeđen, na pijesku je napisao: „Danas sam dobio udarac od svog najboljeg prijatelja“. No, nastavili su šetati, došli su do jezera i odlučili se okupati. Udareni prijatelj zamalo se utopio, ali mu je njegov prijatelj spasio život. Kada je došao sebi urezao je na jednom kamenu: „Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!“ Prijatelj ga je upitao: „Kada sam te udario, napisao si to na pijesku, a sada urezuješ u kamen da sam te spasio. Zašto?“

Ovaj mu odgovori: „Kada netko napravi nešto loše, to trebamo napisati na pijesku da bi vjetrovi izbrisali. Ali, kada netko napravi nešto dobro, to trebamo uklesati u kamen da to nitko i ništa ne izbriše!“

Dunja Mandarić 5.a

Što hoću-mogu predstava je održana 15.4 2011 u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Glumili su: Čovjek koji je htio biti poduzetnik i svojom je upornošću to i uspio, i mudri starac. Pouka predstave je da ako si uporan sve ćeš uspjeti i da ti možeš sam zamisliti svoju budućnost. Budućnost je puna mogućnosti i mi je za početak moramo zamisliti u svojoj glavi. Kraj mi je bio zanimljiv, natjecali su se u puhanju balona i pokazali da kad surađujemo puno smo brži i bolje napravimo nego kad smo sami. Predstava mi se svidjela jer je bila puna pouka i ideja.

Lucija Volf, 6.d

U  srijedu 6. travnja 2011. u školskoj knjižnici, gospođa Jasna Held, profesionalna pripovjedačica bajki i priča, odvela je učenike 5. –ih razreda u daleke bajkovite krajeve, gdje je sve moguće… Slušali smo bajke iz Hrvatske, Bosne, Britanije…

Pripovjedavačica Jasna Held je odlično i izražajno pripovijedala bajke. Meni se to jako svidjelo, a pogotovo mi se svidjela bajka o maloj ženi koja je imala sve minijaturno te druga priča o ženi koja je htjela usred mraka ići po brašno da si napravi kašu. Bilo je super! Malo ću vam tu priču prepričati. Žena je htjela brašno od jednoga mlinara da ima sutra za jutarnji obrok. Mlinaru se to nije svidjelo, ali žena je bila uporna dok nije dobila ključ. Mlinar joj je ispričao da po noći ima trolova. Žena se, ne bojeći se nikoga, uputila u stari mlin. Otvori ona vrata i stavi sve što je potrebno te ga upali. Stari mlin je bio toliko bučan da je probudio starog trola. Dođe trol do mlina, uđe i reče ženi: Ako mi ne daš brašno budem te udario toliko jako da ćeš u nesvijest pasti. Žena nastavi dalje mljeti i kad se bližio kraj mljevenja brašna, žena zatvori vreću, ali mlin još nije ugasila. Uze ona trola i baci ga u mlin. Trol ju počne moliti da ga izvadi iz mlina. Žena zaustavi stari mlin i izbavi ga. Trol obeća da se nikada više neće vratiti te pobjegne. Uzme žena vreću u kojoj je bio brašno, stavi je na leđa i uputi se van iz mlina. Zaključa ga i ode na vrata starog mlinara te pokuca lagano. Mlinar i njegova obitelj su se sakrili ispod stola. Kada je prestala cika i galama, otvori on polako vrata i uzme ključ. Tada se žena uputi do svoje stare kuće i vidi ona susjeda koji joj je bio malo simpatičan. Susjed otiđe u jednom smjeru, a žena u drugom. Odjedanput se čuje vrisak, a susjed potrči do ženine kuće, otvori vrata i vidi miša koji plazi po podu, a žena ostavila svoju kašu i stoji na stolu te viče: Upomoć! To je najveća životinja na svijetu pomozi mi molim te!!! Susjed makne miša i uze ženu ispod pazuha te ju spusti i upita: Hoćeš li se udati za mene? a žena odgovori: Da. I tako su se oni oženili… Čiča mića gotova je ova priča.

Ivan Radić, 5.D