OS Nikole Hribara - Velika Gorica

U utorak 22.10.2013. učenici 5.a, 5,b, 5.c razreda sa svojim razrednicama (Kopilović, Kukor, Novosel) posjetili su Krapinu u sklopu terenske nastave. Razgledali su muzej Krapinskog pračovjeka i nalazište Hušnjakovo. U muzeju su pogledali film o životu krapinskog neandertalca, zatim su vidjeli učionicu i ljekarnu u vrijeme života Dragutina Gorjanovića – Krambergera, slike i nalaze o znanosti u prošlosti, kako je izgledalo nalazište u vrijeme iskapanja i nalaze koji su iskopani, lubanje i kosti životinja… Vidjeli su i filmić o nastanku svemira i Zemlje, evoluciju života na Zemlji (sve od prvih jednostaničnih do prvih mnogostaničnih životinja) ribe, vodozemci i životinje koje su živjele na kopnu – gmazovi, dinosauri… Vidjeli su i skulpture prvih čovjekolikih majmuna i ljudi iz prapovijesti, prikaz života krapinskog neandertalca u špilji.

Zanimljivo je bilo dotaknuti neandertalca koji reagira na dodir naše ruke... koji mu dio tijela dotakneš – na stolu se pojavi tekst o tom dijelu tijela i o bolesti koje je možda imao na tom dijelu tijela, npr. upala uha.

Nakon razgledavanja muzeja popeli smo se i do špilje gdje su pronađeni ostatci pračovjeka. Zanimljive su nam bile njihove skulpture s kojima smo se slikali.

Mnogo smo naučili i lijepo se proveli.

Libor i Lovro, 5.b

Učenici 2.a i 2.c razreda otišli su 25. rujna na nagradni izlet na Bundek. Razlog tome je izniman trud i zalaganje u sakupljanju staroga papira protekle školske godine. Prvo je uslijedio obilazak cijeloga parka. Učenici su sa svojim učiteljicama uživali promatrajući labudove i patke. Upoznali su se i sa starom vrbom, brezom i mladim hrastom. Ono što je dodatno uljepšalo izlet bili su Dani školskog mlijeka čija je promocija bila upravo na Bundeku. Tom prigodom učenici drugih razreda dobili su raznolike promotivne mliječne proizvode, a imali su priliku uživo vidjeti i mladu telad. Vrhunac izleta svakako je bio odlazak na dječje igralište gdje su učenici iskušavali svoje vještine penjanja, skakanja i snalaženja u labirintu. 

Sve što je lijepo kratko traje, zaključili su kada je kucnuo čas za povratak u školu. Ipak, s osmijehom na licima i veseljem u srcu, svi su poželjeli još jednu uspješnu godinu koja će im, zasigurno, ponovno donijeti izlet.

Sigurna sam da je 30. 5. 2013. bio datum koji su svi učenici sedmih razreda željno očekivali. Nakon ranog kretanja u 8 sati ujutro zaputili smo se u smjeru Istre, Motovun je bio zakazan kao 1. odredište. Poslije napornog penjanja kročili smo u Motovun, istarski gradić poznat po svom filmskom festivalu. Iz Motovuna zaputili smo se u Vodnjan, grad koji je postao svjetski poznat po svojim mumijama u crkvi sv. Blaža. Dok je svećenik pričao priče o svetom Blažu, uspjeli smo čak i pronaći učenika koji se zove Blaž. Nastavak puta do hotela bio je ispunjen jednom rečenicom:“Kad dolazimo?“ Nakon dolasku u hotel i ostavljanja stvari, gladnim učenicima nije bio problem otići na večeru.   

Nakon ranog buđenja i doručka, busom smo krenuli u Fažane odakle smo praćeni ne baš lijepim vremenom otišli na definitivno najljepši park na otočju, Nacionalni park Brijuni. Dok smo se vozili vlakićem, imali smo priliku vidjeti safari park sa zebrama, somalijskim ovcama i indijskim govedima, posjetili smo arheološki lokalitet u zaljevu Verige u kojoj se nalaze ostaci rimske vile iz 1.st. Kada smo se vratili u hotel, slobodno smo vrijeme proveli kupajući se u hotelskom bazenu. Nakon kupanja trebalo je posušiti kosu za večeru, a poslije večere trebalo se spremiti za disko u kojem smo se umarali do 23 sata navečer kada se muzika ugasila, a mi smo otišli obući udobne pidžame i naviti budilice za ponovno ranojutarnje buđenje.   

Krećemo u smjeru Pule koja ja zasigurno najpoznatija po Areni. Arenu smo razgledali izvana gdje smo sjedili na mjestima rimskoga puka i iznutra gdje su se pripremali gladijatori i životinje, a u tim se podrumima također može vidjeti mali muzej o povijesti proizvodnje i prijevoza maslinova ulja. Napustili smo Arenu i krenuli prema forumu, a pritom smo prošli pokraj Herculovih vrata, kroz Slavoluk Sergijevaca. Na forumu se mogu vidjeti različiti stilovi gradnje, od Augustovog hrama, gradske vijećnice iz doba Mlečana pa sve do zgrada iz 17. i 18. stoljeća. Dolaskom u hotel ručali smo, zamijenili obuću i bateriju u fotoaparatu i krenuli u smjeru Rovinja. Nakon još malo penjanja uzbrdo, došli smo do crkve sv. Eufemije sa zvonikom koji je najviši u Istri. Tijekom slobodnog vremena u Rovinju imali smo jedan nespretan pad. Ništa strašno. Slijedi još jedno vraćanje u hotel i brzo spremanje za kupanje, skakanje u bazen, ali skakanje nije dobro prošlo za jednog učenika koji je morao na šivanje. Naš Matej hrabro se držao, ali ipak ne vjerujem da će više skakati salto unatrag. Nakon bazena večera, nakon večere disko, a neki su učenici zaključili da disko nije za dobar provod nego je lukav način za umaranje učenika kako bi što prije zaspali.   

Došao je taj tužan 4. dan, dan povratka. Uobičajen ritual; buđenje, doručak, ali ovaj put slobodno vrijeme za oproštaj od mora, borova i galebova. Ručak je za nekim stolovima bio jako tih, tiši nego obično, ali to je razumljivo jer smo nakon ručka pokupili kofere, stavili ih u bus i krenuli prema Labinu. U Labinu, gradu poznatom po prošlosti vezanoj za rudare i rudarstvo, vidjeli smo palaču Scammicchio, obišli smo i Muzej grada Labina. Muzej kroz prizemlje i 1. kat postepeno kroz povijest opisuje Labin. Model rudarskog okna kroz koje smo prolazili nekima je bio tako jednostavan da su trebali samo pognuti glavu, a drugi su se morali truditi hodati čučeći. Kada smo se izvukli iz podzemlja, krenuli smo prema Velikog Gorici. Na putu smo stali u Gradiće u kojima su čekali roditelji učenika 7. f razreda. U V. Gorici su izvađeni zadnji koferi i oproštaj s maturalcem je bio gotov. Putovanje su obilježile: stepenice i uzbrdice, jedna ozlijeđena glava, jedni raskrvavljeni zubi, ozlijeđen gležanj, znamenitosti, profesori koji su pazili na ozlijeđene, disko, noćne kiše, danje sunce, nekoliko hrabrih koji su se usudili kupati u moru, more, fotić koji je stalno bljeskao u disku i puno smijeha i zabave.

10. svibnja 2013. učenici šestih i sedmih razreda, koji uče njemački jezik, zajedno s profesoricama Tanjom Hranilović, Ivonom Štrekelj i Josipom Omrčen posjetili su Austriju.

Ovaj jednodnevni posjet započeo je obilaskom Minimundusa, parka minijaturnih svjetski poznatih građevina koji se nalazi na jezeru Wörthersee u Klagenfurtu. Nakon obilaska parka, poslijepodne je bilo za šetnju i upoznavanje grada Klagenfurta, te slobodno vrijeme.

Vratili su se veseli, puni dojmova i fotografija.

U utorak, 9. travnja, 5. razredi su posjetili Arheološki muzej u Zagrebu. Jako sam se veselio odlasku u muzej jer ćemo vidjeti puno toga što smo naučili na satu povijesti. Prvo smo otišli u starije kameno doba gdje smo vidjeli predmete koje su ljudi izrađivali u tom razdoblju na prostoru Hrvatske. Bilo je tu različitih predmeta od drva, kostiju životinja,a najviše od kamena. Nakon toga smo razgledavali dio s predmetima iz mlađeg kamenog doba. Tu mi se najviše svidio model kolibe od pruća i blata. Iz metalnog doba proučavali smo Vučedolsku kulturu te smo se divili originalu Vučedolske golubice. I mi smo golubice izrađivali na satu povijesti u znak sjećanja na pad Vukovara. Posjetili smo i Egipatsku zbirku u kojoj smo vidjeli pravu mumiju i slušali priče kako su nastajale mumije. Vidjeli smo mnogo vaza i posuđa koje su na našim prostorima ostavili stari Grci. Na kraju smo došli do rimskih ostataka koji su mi bili zanimljivi jer baš sada učimo o Rimljanima. Nakon rimskog djela završili smo razgledavanje muzeja. U muzeju mi je bilo jako lijepo i poučno,najviše mi se svidjela naša zagrebačka mumija Nesi - Hensu. Ona zapravo nije nastala u Zagrebu,ali je ipak naša. Svidjeli su mi se mali egipatski kipići koje su oni stavljali u sarkofag s mumijom. Baš je bilo lijepo.

Marko Kukor, 5.b